Aida Cvjetković u Dubrovniku predstavila priče iseljenika s Elafita i Dubrovačkog primorja

Okupljene je uvodno pozdravila knjižničarka Nikolina Njirić. Predavačica je na početku navela kako danas u dijaspori živi četiri milijuna Hrvata, raseljenih u 27 zemalja, a kao najčešće razloge odlaska nabrojila je nezaposlenost, visoke troškove života, nepotizam, korupciju i povijesne okolnosti. Najviše je hrvatskih iseljenika u SAD-u, Njemačkoj, Argentini, Australiji, Kanadi, Čileu, Novom Zelandu i Švicarskoj.Slobodna Dalmacija – Dubrovnik/NeretvaDubrovniknetLibero Portal

Najveći val iseljavanja dogodio se u 19. stoljeću. Propast vinogradarstva uzrokovana filokserom i peronosporom te nepovoljni trgovinski odnosi koji su uslijedili gurnuli su preko oceana ljude bez imovine i kvalifikacija, koji su počinjali kao radnici u tvornicama salitre, trgovci, pomorci i stočari. Putovanje do Južne Amerike trajalo je od 20 do 40 dana, ovisno o tome je li se plovilo jedrenjakom ili parobrodom, a zbog loših higijenskih uvjeta i oskudne hrane smrtnost na putu iznosila je dva do tri posto. U Čileu su Hrvati ostavili trag u gospodarstvu, imenima rudnika i razvoju gradova poput Punta Arenasa.Slobodna Dalmacija – Dubrovnik/NeretvaDubrovački dnevnikDuList

Pasko Baburica otišao je u Južnu Ameriku sa 17 godina, nakon pet godina naukovanja u Trebinju. Otvorio je trgovinu željeznom robom, prevozio stoku, držao mesnice i klaonice, a pravi uspjeh ostvario je u industriji salitre, u kojoj je imao više od 30 tvornica i zapošljavao oko 30 tisuća ljudi. „Koga god sam u Čileu pitala za Paska Baburicu, od čistača ulice do djelatnika turističkoga ureda, svi su znali tko je on”, istaknula je Cvjetković. Umro je 1941. u Valparaísu, a kuća koju je ondje kupio danas je muzej likovne umjetnosti.Dubrovački dnevnikDuListSlobodna Dalmacija – Dubrovnik/Neretva

Ivo Kuljevan rođen je na Lopudu 1850. i u Južnoj se Americi bavio trgovinom vinom i alkoholnim pićima. Pokušao je dovesti struju na Lopud i pomagao izgradnju škole, no nakon posjeta otoku 1926. razočarao se načinom na koji su potrošena sredstva koja je slao te je nezadovoljstvo iznio u pismu Lopuđanima. Preminuo je 1928. u Chiclayu.Dubrovački dnevnikDuListSlobodna Dalmacija – Dubrovnik/Neretva

Federiko Glavić se, za razliku od većine, vratio i u rodni grad donio kapital stečen u Južnoj Americi, ulažući u brodarstvo, turizam, hotele, rudnike i tramvajski promet. „Da nije bilo Federika Glavića, Dubrovnik i njegovo pomorstvo bili bi izbrisani s karte gospodarstva”, rekla je Cvjetković, dodavši da mu se grad nije dovoljno odužio i da to očekuje od budućih naraštaja. Unatoč doprinosu, pojedinci su ga podrugljivo nazivali „tovarom od zlata”, a kad je 1941. preminuo, cijeli je Dubrovnik bio zavijen u crno.Slobodna Dalmacija – Dubrovnik/NeretvaDubrovački dnevnikDuList